Prema profesoru kriminologije na Sveučilištu u Ottawi u Kanadi, N. Poulantzasu, primijenjena kriminalistika temelji se na opažanju, hipotezi, eksperimentiranju i zaključivanju. Dobar “istražitelj” jest onaj koji rezultate ispitivanja dobivene prema standardima provjerava općeprihvaćenom logikom radi izvođenja i vrednovanja zaključaka. Ti zaključci proizlaze iz proučavanja spisa predmeta i iz rezultata laboratorijskih ispitivanja nalaza.

Primijenjena kriminalistika svoja načela crpi iz znanosti i iz umijeća; stoga se, preciznije, može opisati kao znanstvena tehnika.

Na toj osnovi naša tvrtka posjeduje dugogodišnje znanje i iskustvo u provedbi i vrednovanju laboratorijskih ispitivanja. Što se tiče kreativnosti naše mašte i našeg zaključivanja, pozivamo vas da ih provjerite na stvarnim slučajevima.

Nalazi i materijalni dokazi, kao nositelji pouzdanih informacija, svi su oni elementi — oružje, alati, tragovi, mrlje i drugi materijali — koji se nalaze na mjestu počinjenja kaznenog djela, kod osumnjičenika, kod žrtve ili drugdje, a mogu služiti ne samo kao dokaz počinjenja djela nego i kao pokazatelj krivnje ili nevinosti optuženika.

Ti elementi, iako neživi i nepodložni ispitivanju u fazi predistrage, istrage ili rasprave, pravilnim rukovanjem te znanstveno-tehničkim upravljanjem, ispitivanjem, analizom, tumačenjem, iskorištavanjem i vrednovanjem mogu dati objektivne podatke i informacije, odnosno potvrditi, opovrgnuti ili pojačati navode osumnjičenika ili iskaz žrtve, kao i povezati ili isključiti predmete i događaje te povezati žrtvu ili osumnjičenika s određenim prostorom.

Ti elementi, često nazvani “nijemim” ili “tihim svjedocima”, imaju usporednu prednost pred drugim dokaznim sredstvima, kao što su priznanje ili svjedočenje, jer se ne autosugestiraju, ne podliježu tuđem utjecaju, ne zaboravljaju, ne prisiljavaju se, ne prijete im i, što je najvažnije, ne mogu se podmititi.

Zaboravljeni otisak prsta, nevidljivi biološki materijali, odlomljeni dijelovi vozila, čahure i projektili, zajedno s drugim nalazima, mogu pravilnom obradom i tumačenjem dati važan smjer ishodu ispitivanih predmeta.

Danas se sve više pribjegava znanstveno-tehničkom dokazu koji, u kombinaciji s dobro dokumentiranim spisom, oblikuje sudsko rasuđivanje i posljedično utemeljuje sudsku prosudbu.

Balistika ispituje pitanja povezana s oružjem, kao što su usporedna ispitivanja, balistička istraživanja i dr., kao i učinke koji proizlaze iz njihove uporabe, poput rikošeta, akustike, ostataka pucanja i balistike rana.

Stoga je jedna od specijalnosti primijenjene kriminalistike. No što je primijenjena kriminalistika? Primijenjena kriminalistika ne proizlazi iz jednoga jedinog znanstvenog područja, nego svoja načela crpi iz različitih znanstvenih i tehnoloških područja; ona u sebi sadrži interdisciplinarnost, točku susreta više znanstvenih područja, odnosno točke presjeka spoznajnih predmeta, pa se zato označava kao znanstvena tehnika.

Primjerice, u medicini je interdisciplinarnost presudna. Internist može za pacijenta naručiti mikrobiološke i slikovne pretrage. Liječnik je odgovoran odlučiti koje će se pretrage provesti i koliki će biti njihov opseg.

Te pretrage provode specijalizirani mikrobiolozi i radiolozi, koji možda nemaju neposrednu međusobnu komunikaciju. Ipak, internist mora zajedno vrednovati njihove rezultate, uzimajući u obzir podatke iz predviđene metodologije i pretraga, kako bi došao do odgovarajuće dijagnoze i terapijske strategije.

Liječnik koji naručuje pretrage, u našem primjeru internist, odgovoran je za prosudbu, zajedničko vrednovanje rezultata i donošenje odluka. Istodobno je specijaliziran za pitanja medicinske znanosti unutar svojega područja.

Ako je liječnik koji je naručio pretrage neke pretrage propustio ili ih nije pravilno vrednovao, to ni u kojem slučaju ne predstavlja odgovornost mikrobiologa ili radiologa.

Prema tome, upravo je to praznina koja postoji u predmetima od sudskog interesa: zajedničko vrednovanje rezultata i produbljivanje pitanja koja se u svakom slučaju moraju postaviti.

Kako se ta praznina može popuniti? Razumijevanjem i pristupanjem podacima svakog predmeta iz različitih perspektiva.

Zbog toga interdisciplinarnost u međunarodnim kretanjima sve više dobiva prednost pred apsolutnom specijalizacijom. Gdje? Ne u smanjenju znanstvene specijalizacije, nego u konačnoj prosudbi i donošenju odluka. Prisjetimo se liječničkih vijeća nasuprot donošenju jednostranih odluka.

U srednjem vijeku istina je bila da je Zemlja ravna. Onoga tko bi govorio o okrugloj Zemlji čekala je lomača. No znanost je svojim instrumentima i satelitima pokazala sferičnost Zemlje, odnosno jednu i stvarnu istinu. Zaključno, svi moramo biti na istoj strani, ne na strani prividne, nego na strani jedne i stvarne istine.